Zašto svaki projekt gradimo na vlastitom sustavu, a ne na WordPressu ili Joomli

Kad netko naruči stranicu, rijetko pita na čemu je izrađena. Zanima ga hoće li raditi, hoće li se učitati brzo i hoće li ga netko za mjesec dana zvati da nešto opet ne radi. Zbog tog trećeg pitanja smo prije nekoliko godina prestali graditi na WordPressu i Joomli i razvili vlastiti sustav za upravljanje sadržajem. Ne zato što su ta dva alata loša - pokreću velik dio interneta i za mnoge namjene su sasvim dovoljna - nego zato što rade nešto što stranici javne ustanove ne treba, a to nešto je redovito košta.

Kako rade WordPress i Joomla

Oba sustava rade na istom načelu. Sadržaj stranice ne postoji kao gotova datoteka, nego se sastavlja u trenutku kad netko otvori stranicu. Posjetitelj klikne na poveznicu, poslužitelj upita bazu podataka, pokrene programski kod, složi stranicu iznova i tek onda je pošalje. To se ponavlja za svakog posjetitelja, svaki put.

Taj postupak nosi dvije posljedice. Prva je brzina: svaki dodatni korak između klika i prikaza stranice traje, pa slabiji hosting ili prevelik broj dodataka usporavaju stranicu do mjere da je Google počne kažnjavati u rezultatima pretrage. Druga je sigurnost. Baza podataka, dodaci i jezgra sustava moraju se stalno nadograđivati, jer svaka propusna verzija postaje meta. WordPress pokreće veći dio svjetskih stranica nego bilo koji drugi sustav, što ga čini i najčešćom metom automatiziranih programa koji po internetu neprestano traže zastarjele dodatke. Vlasnik stranice koji dva mjeseca ne provjeri nadogradnje često ne zna da mu je stranica već iskorištena za slanje neželjene pošte ili preusmjeravanje posjetitelja na tuđu stranicu.

Kako radimo mi

Naš sustav radi obrnutim redoslijedom. Kad urednik u administratorskom sučelju objavi vijest ili izmijeni stranicu, sustav u tom trenutku jednom sastavi cijelu stranicu i spremi je kao gotovu datoteku. Posjetitelj poslije samo dobije tu gotovu datoteku - bez upita bazi, bez programskog koda koji se izvršava dok on čeka. Stranica se učitava brže jer nema što računati, a napadaču nema što ni pokušati probiti, jer baza podataka i administratorsko sučelje uopće nisu dostupni s mjesta gdje posjetitelj čita stranicu.

Za jedinicu lokalne samouprave ili javnu ustanovu, čija stranica mora biti dostupna svaki dan u godini, ta razlika znači da nema hitnih nadogradnja usred radnog dana, nema dodataka koji se međusobno sudare nakon ažuriranja i nema straha da će netko preko zaboravljenog dodatka doći do administratorskog sučelja.

Zašto sve svoje projekte gradimo na njemu

Kod WordPressa i Joomle svaka stranica živi svoj život. Trideset klijentskih stranica na tim sustavima znači trideset odvojenih instalacija, trideset popisa dodataka i trideset mjesta na kojima nešto može zakazati. Naš sustav vodi sve klijentske stranice iz jednog mjesta, pa ispravak ili poboljšanje napravljeno za jednog klijenta odmah koristi svima. Kad dodamo novu mogućnost - primjerice pretraživanje objava ili automatski izračun rokova za službene akte - ona istog trena postoji za svakog klijenta kojem treba, umjesto da netko traži i plaća poseban dodatak koji za tako specifičnu potrebu vjerojatno ni ne postoji.

Time nestaje i najveći rizik agencijskog rada na tuđim sustavima: da tri godine nakon izrade nitko više ne zna koji su dodaci ugrađeni, tko ih održava i hoće li nadogradnja jednog srušiti drugi. Mi znamo svaki dio sustava jer smo ga sami napisali, pa problem koji se pojavi u ponedjeljak ujutro ne čeka odgovor vanjskog proizvođača dodatka na drugom kraju svijeta.

Zašto na tim stranicama nema skočnog prozora za kolačiće

Posjetitelj koji otvori stranicu izrađenu na WordPressu ili Joomli obično prije čitanja mora kliknuti kroz poruku o kolačićima, jer takve stranice najčešće koriste Google Analytics za statistiku posjeta. Google Analytics sprema kolačiće i jedinstvene oznake posjetitelja na uređaj, a upravo zato zakon traži izričitu privolu prije nego što se smije uključiti.

Statistiku posjeta prikupljamo alatom Matomo, koji radi na vlastitim poslužiteljima, a ne kod Googlea ni bilo koje druge treće strane. Postavljen je u načinu rada bez kolačića, a IP adresa posjetitelja se skraćuje i anonimizira prije spremanja. Kako se na uređaj posjetitelja ništa ne sprema i nijedan podatak se ne može povezati s konkretnom osobom, u pravilu nema ni zakonske obveze traženja privole ni razloga za skočni prozor koji bi zaklonio sadržaj pri prvom otvaranju stranice. Ustanova time i dalje dobiva uredne brojke o broju posjeta i najčitanijim objavama, a posjetitelj stranicu otvori i odmah vidi sadržaj.

Razlika se najbolje vidi kad netko iz općine ili ustanove prijavi kvar. Na starom sustavu to obično znači čekanje na vanjskog izvođača koji mora najprije utvrditi je li kriv dodatak, tema ili poslužitelj. Kod nas se ta tri koraka svode na jedan poziv, jer sustav koji drži tuđu stranicu drži i sve ostale, i svaka lekcija naučena na jednoj koristi svima.