Zašto neki nakon redizajna nestanu s Googlea

Većina obrta koji nam se jave nema praznu ploču. Imaju nešto staro, napravljeno prije osam ili deset godina, nešto što se na mobitelu jedva otvori. I gotovo svatko postavi isto pitanje: hoću li izgubiti ono malo što imam na Googleu. Pitanje je opravdano, jer se to doista događa. Samo ne zato što je stranica nova.

Google ne pamti stranicu. Pamti adrese.

Google ne pamti stranicu nego adrese

Svaka podstranica ima svoju adresu i svoju povijest. Adresa na kojoj godinama stoji tekst o popravku bojlera polako skupi svoje mjesto u rezultatima, svoje poveznice i svoje posjetitelje. To mjesto ne pripada stranici općenito nego baš toj adresi.

Kad se napravi nova stranica, struktura se gotovo uvijek promijeni. Druga imena, drugi raspored, druge adrese. Promjena bude još veća ako se mijenja i sustav na kojem stranica stoji, jer svaki sustav adrese slaže na svoj način. Za Google stara adresa tog dana jednostavno prestane postojati, a nova je potpuno nepoznata i kreće od nule. Ako nitko nije povezao jedno s drugim, godine povijesti ostanu zaključane na adresama kojih više nema. Stranica je ljepša, brža i modernija, a telefon zvoni rjeđe nego prije.

Preusmjeravanje nije sitnica nego cijeli posao

Veza se radi preusmjeravanjem. Svaka stara adresa dobije trajnu uputu gdje je taj sadržaj sada, pa Google ono što je adresa zaslužila prenese na novu. Posao je to koji se odradi jednom i onda radi sam.

Ima jedna zamka, i upravo ona najčešće sruši stranicu nakon redizajna. Lijeno rješenje je sve stare adrese preusmjeriti na naslovnicu nove stranice. Formalno preusmjeravanje postoji, pa izgleda kao da je posao napravljen. Google to ipak čita kao da je stari sadržaj nestao i ne prenosi ništa. Svaka stara adresa mora voditi na novu stranicu s istim sadržajem, a ne na naslovnicu.

Što se još izgubi, a nitko ne provjeri

Naslovi i opisi koje Google pokazuje u rezultatima, ako su se novi pisali bez pogleda na stare. Tekst koji je godinama donosio posjete, a u redizajnu je prekraćen da bude čišće. Fotografije koje su imale svoje adrese i dolazile preko pretrage slika. Sitemap koji i dalje prijavljuje stranice kojih nema. Google poslovni profil, Facebook i stari oglasi koji pokazuju na adresu koja sada vodi u prazno.

Nijedna od tih stvari sama po sebi nije velika. Skupe se.

Što napravimo prije nego se stara stranica ugasi

Popišemo svaku adresu stare stranice, uključujući i one za koje vlasnik odavno ne zna da postoje. Pogledamo u Search Consoleu koje od njih stvarno donose posjete, jer tu bude iznenađenja: posao često dolazi s podstranice za koju nitko nije mislio da je važna.

Napravimo tablicu u kojoj svaka stara adresa ima svoju novu i preusmjeravanja postavimo prije prebacivanja, ne poslije. Prenesemo tekst koji radi, pa ga tek onda kratimo. Pošaljemo novi sitemap i pratimo Search Console sljedećih mjesec dana, jer se tada vidi ako je nešto promaklo.

Stara stranica se ne gasi dok to ne prođe. Nije to dodatni posao koji poskupljuje izradu nego dio posla bez kojeg nova stranica kreće od nule, bez obzira na to koliko dobro izgleda. U rok izrade taj dio uračunavamo unaprijed.